Da li Savo može postati Imam?

Odavno se Islamska zajednica u Beranama nije našla u većem problemu od onoga što joj ga je nametnula izvjesna nedavna odluka  lokalne samouprave, kojom su muslimanima praktično oduzeta groblja, lokalnom imamu pravo a manjinskom narodu odredjena nova pravila sahranjivanja, tj. mimio pravila tradicije, vjere i kulture.

Objavljeno: 21. 10. 2019 - 16:43

Čak šta više, po mjeri odluke, i nadgrobni spomenici se trebaju urediti „kako valja“ a ne kako su do sada izgledali. Očigledno, sa ili bez „zle“ namjere, sa nivoa lokalne vlasti, direktno ali i veoma jako, udarilo se u istorijsko trajanje, kulturu, tradiciju a prvenstveno u način vjerovanja i odnos živih prema mrtvima. Bilo da je to propisano zakonom ili kakvom odlukom, u najblažem – što je mnogo, mnogo je, a ispostavilo se i bizarnim, da je odlukom i oduzimanjem prava na grobljima, praktično razvlašćen lokalni beranski imam ef. Rahim, a da je sve ono što mu je po vjeri i kanonu pripadalo, prešlo u ruke izvjesnog Save, lokulanog komunalnog „moćnika“. 

<<< Berane: Pokrenut sudski spor zbog Muslimanskog groblja <<<

U ovom slučaju, nije sporno da su groblja, osim objekata i grobova na njima, vlasništvo države Crne Gore, ali se i te kako čini spornim, da li je ustavno-pravno, pa ako se hoće i ljudski opravdano, da sve ono što se odnosi na muslimanska groblja, trebalo biti povjereno lokalnoj DOO Komunalno. Konkretno, da li će lokalni imam u buduće morati da se obrati izvjesnom Savi, da mu on, radi vršenja vjerskog obreda, odobri da udje na kapiju groblja, koliko će se  zadržati, ko će i na koji način vršiti iskop goba, dali će se obred obaviti u Kapeli ili Gasalhani, kako će izgledati nadgrobni spomenici i sve drugo.

Bez svake sumnje, ovakvim grubim „otimanjem“ grobalja, pa makar donijeta odluka ali samo formalno, bila zakonita, jer često „ono što je zakonito ne mora biti i pravično“, može uzrokovati višestruke posledice a posebno može poljuljati teško stečene i tradicionalno dobre medjunacionalne i medjuvjerske odnose na prostoru Berana.

Na drugoj strani, da li to što se u odnosu na muslimanska groblja, ovih dana dogadja u Beranama, priziva neku nemilu prošlost, da li je riječ o već vidjenom, te da li je zaista stvarnost ono što je Savo nedavno saopštio predsjedniku Islamske zajednice: „Rifate, ako mi nedaš ključeve od grobalja, eno ti Petnjica pa se tamo sahranjujte, za ovo se ja pitam i biće kako ja kažem“, što takodje indirektno stoji i u ultimativnom pismu potpisanom od toga Sava a dostavljenom tome Rifatu.

Na žalost, beranske muslimane još uvijek opterećuju nemila sjećanja o utiru i bezrazložnom prekopavanju starog tzv. Ramusovskog groblja, o kome  na sadašnjoj lokaciji Elektro-distribucije i Autobuske stanice, nema ni traga. Isto tako, rušenje Haremske a potom i Čarši džamije, što je za beranske muslimane, praktično značilo vjersko obezglavljivanje naroda za čije ime se vezuje i samo osnivanje beranske naseobine, je dio pamćenja koje neminovno vraća akt lokalne uprave i upornost DOO Komunalno.

Kada je riječ o tom, ne tako davnom vremenu, zna se da je to bilo djelo onih poratnih ali  „preobučenih“ komunista, koji se očigledno nijesu bili odrekli ideologije „čistih“ prostora. Da li su ovi čija je „perjanica“ Savo,  prvi čovjek u Komunalnom i oni što staviše potpis na većinski izglasanu odluku o lišavanju muslimana od njihovih grobalja, sledbenici te ideologije, skoro i da nije važno, ali je i te kako važno ono šta će se u najskorijem vremenu, ali veoma ozbiljno, dogadjati u Beranama. Dakle i neminovno, na jednoj će se strani naći problematična lokalna odluka i Savo sa  mašinama i tehnikom, a na drugoj, moralno i opravdano da brane grobove svojh mrtvih, gradjani, koji se u nijednoj varijanti neće složiti da im Savo  preuzme ono što je (vjera, obredi, tradicija i kultura) portfelj imama.

.

U svemu tome, nameće se nekoliko važnih ali i razložnih pitanja: ako je država vlasnik zemljišta po namjeni groblja, logično je da bi ona, tj. Vlada bila ovlašćena da odlučuje kome će se groblja povjeriti na upravljanje, održavanje, uredjivanje i sve drugo. Na protiv, sve što je u ovom slučaju radjeno mimo toga, nastale poledice imaju sve atribute pravnog nasilja  sa prepoznatljivm namjerama vršenja pritiska nad nezaštićenom manjinskom zajednicom.

Što groblja, kako je to slučaj i u drugim crnogorskim sredinama, nijesu povjerena onome ko se vjekovima o njima starao, već privrednom subjektu registrovanom kao Društvo sa ograničenom odgovornošću, koje u svom pisanom dostavljenom „ultimatumu“ u zaglavlju koristi atribute lokalnle samouprave, niko nije dao pravi odgovor. Praktično, gaženjem već stečenih prava i statusa vakufske imovine, imovine donirane od vjernika i gradjana, a posebno one koja se tiče sopstvenog ulaganja u održavanje i uredjenje Gasalhane (a ne Kapele) kako su one definisane odlukom i pravom Komunalnog, ali sve mimo sudske pravde, pa makar se radilo i o lokalnoj odluci, Islamska zajednica je grubo lišena svega toga.

Opšte je poznata činčjenica da je staro beransko muslimansko groblje vakufska imovina, ko zna još kada donirana Islamskoj zajednici a novo je od 2003. g. pa nadalje, radjeno uz aminovanje loklanle uprave i sopstsvnim ulaganjima sredstava koja nijesu manja od 120.000,00 €. Ako se tome doda, da je oko jedna trećina novog groblja stečena donacijom dvije lokalne porodice, te  okolnosti su i te kako sprečavale, ne samo donošenje odluke o oduzimanju grobalja, već prije svega da DOO Komunalno (bez sudske odluke) udje u posjed nečega što je drugi stekao. 

Upravo zbog toga, u nemogućnosti da spriječe donošenje odluke, (čije primjedbe nijesu ni raspravljane), Islamska zajednica je ovih dana Osnovnom sudu u Beranama podnijela svojinsko-državinsku tužbu a posebno i predlog za obezbjedjenje nenovčanog potraživanja. Na žalost, i ako su zakonski rokovi za odlučivane o predlogu veoma kratki a sudsko postupanje po zakonu urgenno, na štetu Islamske zajenice, desila se neobjašnjiva sudska apstinencija.

Prema saznanjima autora ovog teksta, muslimani, pripadnici Islamske zajednice Berana, olučni su da će se na svaki način suprostaviti činu pravnog i drugog nasilja, posebno što se u ovom slučaju radi o  udaru na groblja kao vjerske i nacionalne svjetinje. Isto tako, predstavnici Islamske zajednice riješeni su da radi upoznavanja i zaštite, traže urgentni prijem kod Predsjednika Vlade.

Zaključiću, gospodine Predsjedniče Vlade, javno vas pozivam a ujedno i  podsjećam da su i beranski muslimani osvjedočeno odani crnogorski državljani, što vas obavezuje da ih nećete prepustiti slučaju ili nasilju bilo koje vrste – jer njima je neodložno potreba državna zaštita.