Voda je, vjerovatno, tekla Marsom, slijedi potraga za životom

Američka svemirska agencija NASA lansiraće u julu sljedeće godine rover Mars 2020, koji bi u februaru 2021. godine trebao sletjeti na nama susjednu planetu Mars, u krater Jezero, nazvanom po omanjem mjestu u Bosni i Hercegovini.

Objavljeno: 06. 11. 2019 - 00:00

Mars 2020 jedna je od najsmjelih NASA-inih misija koja će agenciju koštati gotovo dvije i po milijarde dolara. Poređenja radi, cijena izgradnje prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare, tkz. „projekta vijeka“, iznosiće „svega“ milijardu dolara.

Rover veličine automobila i težak jednu tonu, biće opremljen brojnim naučnim instrumentima koji će nam pomoći da bolje razumijemo geološku istoriju „crvene planete“, tj. sastav njenih stijena, kao i način na koji su nastale.

Istraživanja koja su sproveli pređašnji NASA-ini roveri (Spirit, Oportjuniti, Kjurioziti) otkrila su prisustvo supstanci koje nastaju isključivo u tekućoj vodi. Ukoliko se pokaže da je nekada površinom Marsa tekla voda, to otvara mogućnost da je na njemu nastao i tokom stotina miliona godina istrajavao – život. Vjerovatno u svom najprimitivnijem jednoćelijskom obliku.

marsMisija Mars 2020 nedavno se našla u žiži interesovanja javnosti nakon što je jedan od vodećih NASA-inih naučnika i direktor njenog Odsjeka za planetarne nauke, Džim Grin u intervjuu za britanski Telegraf kazao da postoji realna mogućnost da bi rover mogao pronaći znakove života na Marsu.

„Otkriće bi započelo potpuno nov način razmišljanja“, naglasio je Grin u intervjuu i dodao da misli da nijesmo spremni za takve rezultate. Njegova zabrinutost nije bez osnova. Finansiranje novih, sve skupljih i kompleksnijih, misija ka Marsu još uvijek je pod velikim znakom pitanja. Američki poreski obveznici nijesu raspoloženi da finansiraju milijarde dolara vrijedne projekte od kojih ne mogu vidjeti konkretnu korist u doglednoj budućnosti.

Istorija proučavanja života na Marsu: „Ubijeđen sam da kapaciteti za istraživanje života na Marsu postoje. Postojali su i sredinom sedme decenije kada su Viking I i II, između ostalog, imali zadatak da tragaju za biosignature-ima, tragovima koji upućuju na postojanje života“, istakao je profesor fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu i predsjednik Astronomskog društva „Alfa“, dr Dragan Gajić.

Vikinzi koje profesor navodi su dva NASA-ina lendera (statične naučne plaforme) koji su sletjeli na površinu Marsa 1976. godine, gdje su sproveli više eksperimenata tražeći znakove života.

dragangajic„Rađena su po tri eksperimenta, od kojih su neki bili pozitivni, a neki odrečni. Oprečni rezultati su bili razlog da se pozitivni rezultati tumače hemijskim reakcijama koje nijesu uzrokovane biološkim aktivnostima ili prisustvom mikroba sa Zemlje u aparaturama“, objašnjava on.

Dodaje i da su slične dilemeprisutnei kada se tumači prisustvo "crva sa Marsa", mikroskopskih crvolikih formacija u meteoritu sa Marsa koji je otkriven na Antarktiku.

Ovo otkriće iz 1996. godine privuklo je toliko pažnje da je rezultate javnosti predstavio niko drugi do tadašnji predsjednik SAD-a Bil Klinton. Neobične strukture, isprva prepoznate kao ostaci prostih oblika života, ispostaviće se nastale su prilikom pripreme uzoraka za posmatranje pod mikroskopom.

„Danas se zna za još jedan biosignature na Marsu. To je metan, koji je doduše prisutan u jako malim koncentracijama, ali koji bi mogao biti produkt bioloških aktivnosti. Pri tome treba reći da su rezultati nekih traganja i po ovom pitanju bili odrečni. Mislim da će predstojeća istraživanja data pouzdanije podatke, pogotovo što će se uzimati uzorci sa nešto veće dubine u permafrostu, pošto je sve očiglednije da je postojanje života na samoj površini Marsa danas sve manje vjerovatno“, navodi profesor Gajić.

Koliko su Zemljani daleko od Marsa: Iako nas NASA, Holivud i Ilon Mask ubjeđuju da će ljudi hodati Marsom prije nego Crna Gora pristupi Evropskoj uniji, istina je nešto drugačija.

„Bez obzira na nesumnjive rezultate koje su postigle kompanije Ilona Maska, mislim da su njegova predviđanja da će za nekoliko godina u misijama kolonizovati Mars jako preuranjena“, istakao je profesor.

On navodi da sam let i spuštanje ljudi na Mars može biti ostvareno za par decenija, ali prema njegovim riječima duži boravak ljudi u surovim uslovima „crvene planete“ je malo vjerovatan.

„Za takav boravak biće neophodno stvaranje odgovarajućeg habitata, što će morati prije odlaska čovjeka da pripreme robotizovane sonde. Osim lakše rješivih problema, vezanih za hranu, vodu i odgovarajuću atmosferu, svakako da su mnogo teži problemi medicinske prirode. Npr. ljudi su "genetski" prilagođeni za Zemljinu težu, koja je na Marsu tri puta manja“, objašnjava profesor.

Takođe, on podsjeća da duža izloženost bestežinskom stanju prilikom boravka u svemiru dovodi do "kosmičke" bolesti vezane za taloženje kalcijuma u kostima, srčanih i bubrežnih problema.

„Mi naprosto u ovom trenutku ne znamo kako bi se manifestovala znatno niža Marsova gravitacija na zdravlje ljudi. Dugotrajan boravak i život ljudi na Marsu mislim da će podrazumijevati proces teraformiranja Marsa, koji bi trajao vjekovima i milenijumima. Izazovi su ogromni, ali nauka napreduje, što će možda moj skepticizam učiniti neopravdanim. Vidjećemo“, zakjučio je profesor Gajić.