To što iz Vlade, ministarstava finansija i rada mjesecima uporno dobijamo uvjeravanja da se Fond PIO neće gasiti niti doprinosi ukidati, ali da će plate i penzije rasti, bez objašnjenja šta će ta transformacija podrazumijevati, značajno doprinosi brizi građana na koji način će biti organizovan penzioni sistem, koji decenijama počiva na međugeneracijskoj solidarnosti.
Informacije se daju praktično na kašičicu, pa je posljednje što smo čuli od ministra finansija Novice Vukovića, osim toga da nema govora o gašenju Fonda PIO, to da će transformacijom dobiti suštinsku funkciju fonda. Šta to znači i na koji način će to biti sprovedeno i dalje nije poznato, pa se stvara atmosfera u kojoj svako te informacije interpretira na svoj način, partije koriste da dobiju koji poen, svako na svojoj strani, dok građani čekaju da vide na koji način će biti ispunjeno predizborno obećanje PES-a o većim platama i penzijama.
– To je proces koji traje, a svakako da, u fazi analize, sagledavamo modele koji bi bili najprihvatljiviji za Crnu Goru, odnosno model kojim bi i sadašnji i budući penzioneri bili u povoljnijoj poziciji. Ostala nagađanja koja su se mogla čuti u javnom diskursu prethodnih dana su netačna i neutemeljena, jer će se svi dalji neophodni koraci tek definisati fiskalnom strategijom – kazali su Pobjedi iz Ministarstva finansija dodajući da će blagovremeno informisati javnost o svim narednim aktivnostima.
Podsjećaju da je Vlada Milojka Spajića, dva mjeseca nakon stupanja na dužnost, obezbijedila povećanje minimalne penzije na 450 eura, što se finansira iz tekućih prihoda, iako je bilo spekulacija da će to zahtijevati zaduženje.
SUMNJA
Za glavnog koordinatora Preokreta Mirzu Krnića je sumnja da će se doprinosi za PIO smanjivati ili ukidati sada sve opravdanija. Ukazuje i da se retorika ministara finansija i rada promijenila, pa akcenat više nije na obećanom povećanju penzije, već na tome da će one biti redovne i da se neće smanjivati.
– Ono što se zaboravlja jeste da je ,,Evropa sad 1“ dijelom donijela i takozvanu domaću inflaciju. Bez pokretanja proizvodnje, rasta privrede, sprovođenje programa ,,Evropa sad 2“ može izazvati mnogostruke probleme. Ove godine planirani prilivi od doprinosa za PIO iznose oko 560 miliona eura, a planirani troškovi za penzije oko 737 miliona eura, ali ostaje nejasno na koji način će se ovaj jaz premostiti. Projekcija za prihode od doprinosa za penzije je čak optimistična, s obzirom da smo tokom 2023. imali 526,5 miliona eura prihoda od ovih doprinosa. Troškovi po ovom osnovu su iznosili 553,8 miliona, što je oko 27 miliona više od prihoda, dok je za ovu godinu projektovana razlika višestruko veća, čak 177 miliona eura. Ukoliko se dio doprinosa Fonda PIO ukine, kako će se to nadomjestiti? Ako se doprinosi za PIO smanje npr. za 50 odsto, to bi značilo da umjesto projektovanih 560 miliona imamo oko 280 miliona priliva, što znači da bi razlika između priliva i troškova po ovom osnovu bila preko 450 miliona eura – ocjenjuje Krnić.
S druge strane, ukazuje Krnić, ako se plate sada povećaju, kako bi oduzimali od budućih generacija i doveli ih u stanje neizvjesnosti, imajući u vidu da ljudi nakon 40 godina rada računaju na sigurnost penzija, ta faktura će nam relativno brzo doći na naplatu, i to u višestrukom iznosu.
– Moramo da uvedemo koncept odgovornosti za obećano i da razumijemo da moramo više da radimo da bismo živjeli bolje, a ne obratno. Tu mislim na cijelo društvo i na povećanje sveukupne produktivnosti. Ne možemo dovijeka samo obećavati i ne prikazivati stanje onakvim kakvo jeste, a onda kada izgubimo vlast svaljivati odgovornost na druge. Sve vlade su odgovorne za stanje u kojem se nalazimo, samo je pitanje koja u kojoj mjeri. Zaduživanja neće moći dovijeka i u krajnjem vode slomu javnih finansija – upozorava Krnić.
PRIJEDLOZI PENZIONERA
Dok čekaju fiskalnu strategiju i plan Spajićeve Vlade, Savez udruženja penzionera (SUP), koji okuplja preko 90.000 članova, nedavno se obratio Vladi i ministrima Novici Vukoviću i Naidi Nišić, kao i direktoru Fonda PIO Ranku Aligrudiću, predlažući da se penzije ubuduće usklađuju na osnovu troškova rasta života (inflacije), prateći praksu većine zemalja Evropske unije. Naglasili su potrebu za korekcijom vrijednosti ličnog boda radi ispravljanja dosadašnjeg zaostajanja u određivanju visine penzija.
– Predlažemo da se razmotri ova mogućnost, kako bi se ispravilo dosadašnje zaostajanje visine penzije i primijeni ispravan način, a to je da se penzije usklađuju na osnovu troškova života. Predlažemo da u novom zakonskom rješenju ostane dosadašnja odredba kojom se jedna četvrtina najnepovoljnijeg radnog staža osiguranja isključuje iz obračuna visine penzije, koja je sada oročena do 2030. godine – istakao je predsjednik Saveza Branko Vešović.
Smatra da se zakonski mora definisati koja kategorija penzionera pripada socijalnoj kategoriji.
– Treba usaglasiti zakonska rješenja koja se tiču penzijskog sistema kako bi se isključila svaka konfuzija i propisima isključivo definisati pitanja penzione politike, a ne kao do sada da se u našoj pravnoj praksi primjenjuje više zakona, kao na primjer Zakon o radu, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o unutrašnjim poslovima, Zakon o vojsci, koji su stvorili čitavu zbrku kod primjene propisa u PIO, čime se urušava osnovni postulat penzijskog sistema. Kad se radi o povećanju penzija predlažemo da se vodi računa o osnovnim postulatima pravednosti, zakonitosti, održivosti i redovnosti isplate penzija, za šta su penzioneri posebno zainteresovani, kao najodgovornija kategorija stanovništva, kako se ne bi ni u jednom trenutku dovela u pitanje redovnost isplate penzija – kazao je Vešović dodajući da je potrebna i podrška penzionerskim organizacijama po osnovu stambene izgradnje za penzionere, odmora i oporavka, rada klubova penzionera, informisanja, nabavke zimnice po povoljnim uslovima što je izostalo posljednjih godina.
Savez udruženja penzionera predlaže da se inflacija utvrđuje prema osnovnim troškovima života penzionera na poseban način i da Fond PIO vodi evidenciju o cijenama i na osnovu toga utvrđuje iznos inflacije.
– Potrebno je da se u reformu uključe i srazmjerni penzioneri i da se napravi sistem da se i njima poveća penzija. Neophodno je donošenje socijalnog kartona koji je bitan zbog određivanja pomoći penzionerima te da penzioneri, koji čine trećinu stanovništva Crne Gore, imaju svog predstavnika u Socijalnom i Ekonomskom savjetu – zaključuje Vešović.
Udruženja penzionera Crne Gore - Za život dostojan čovjeka, Pokret penzionera i mjesnih udruženja Masline, Gornja Gorica, Ljubović, Gorica i Jedinstva, u svjetlu složene situacije u penzionom sistemu, ističu važnost temeljne reforme koja se čini neizbježnom radi očuvanja dostojanstva i materijalne sigurnosti svih građana, posebno penzionera.
– U proteklim decenijama brojne najave reformi penzionog sistema ostale su bez konkretnih rezultata, dok su ishodi često bili nedostojni očekivanja. Nedavne inicijative za reformu, uključujući angažman Svjetske banke, nijesu donijele željene pomake, što je rezultiralo dodatnim urušavanjem sistema. Nepreciznost i nedostatak transparentnosti u najavama reformi dodatno su pogoršali situaciju, ostavljajući penzionere i građane u neizvjesnosti. Ključni problemi u penzionom sistemu Crne Gore su nedostatak adekvatnog prihoda u starijoj dobi, neusklađenost sistema sa promjenama u demografskim i ekonomskim trendovima, kao i nedostatak reprezentativnih podataka za određivanje visine penzija. Dodatno, nedostajući napori u vođenju sistema i nedostatak komunikacije sa relevantnim interesnim grupama čine situaciju još složenijom – poručili su iz ovog udruženja.
Da bi se prevazišli ovi izazovi, njihovi prijedlozi su da je neophodna sveobuhvatna reforma koja će osigurati stabilnost, održivost i adekvatnost penzionog sistema. Ova reforma treba da uključi jasno definisane ciljeve, uz aktivno uključivanje svih relevantnih interesnih grupa u proces donošenja odluka. Takođe, potrebno je uspostaviti adekvatne mehanizme praćenja i evaluacije kako bi se osiguralo da reforme daju željene rezultate.
– U pogledu modela penzionih sistema, važno je uzeti u obzir različite pristupe koji su se pokazali efikasnim u drugim zemljama. To uključuje kombinaciju državnih i privatnih penzijskih aranžmana, kao i različite metode finansiranja i indeksacije penzija. Potrebno je razmotriti i mogućnosti za dodatnu penzionu štednju i diverzifikaciju izvora prihoda u starosti. Ključno je da se reformski proces temelji na širokom društvenom konsenzusu i povjerenju u sistem. Očekuje se da će ova reforma biti dugotrajan proces, ali sa jasnim ciljevima i aktivnim uključivanjem svih relevantnih strana, može se postići održiv, efikasan i pravedan penzioni sistem koji će osigurati dostojanstvo i sigurnost svim građanima Crne Gore – zaključuju iz Udruženja penzionera - Za život dostojan čovjeka.
Uporedna praksa
Praksa pojedinih država članica EU podrazumijeva niz posebnih sistema penzionog osiguranja za određene sektore ili kategorije građana, npr. onih koji napune 65 godina, ali su bez ikakvih ili dovoljnih primanja za održivost. U mnogim državama biće potrebna dopunska penziona štednja kako bi se osigurale primjerene stope zamjene u budućnosti, s tim da nekada dopunske penzije mogu biti posebno isplaćivane u formi tzv. strukovnih penzija (profila).
Podaci iz EU pokazuju da penzije u prosjeku čine značajan dio javnih rashoda dostižući 11,3 odsto BDP-a, a gledajući pojedinačno kreću se u rasponu od 6,9 odsto u Holandiji do 16,2 odsto u Grčkoj i prepoznati su kao jedan od ključnih faktora za njihovu sadašnju, te srednjoročnu i dugoročnu finansijsku stabilnost.
Ovogodišnje prognoze OECD-a upućuju na zaključak da će se normalna starosna granica za odlazak u penziju u narednom periodu povećati u tri petine zemalja OECD-a, s tim da jedan ne mali broj od njih i dalje održava niže normalne starosne granice za žene nego za muškarce. Takođe, prema datim projekcijama prosječna normalna starosna dob za penzionisanje među zemljama OECD-a će se povećati sa trenutnih 64,4 godine za muškarce na 66,3 godine za one koji počinju karijeru sada. Budući nivoi se kreću od 62 godine u Luksemburgu i Sloveniji do 70 ili više godina u Danskoj, Estoniji, Italiji, Holandiji i Švedskoj.
Skraćenje radnog vremena
Kao dodatni problem Krnić vidi obećanje Vlade o uvođenju sedmočasovnog radnog vremena.
– Nije mi poznato da je neki sistem uspio da sa manje rada, a više zaduženja, postane istinski bogatiji. Mora se povećati produktivnost da bismo imali isti rezultat za jednu osminu manje vremena, a dodatno se mora povećati produktivnost da bismo imali bolji rezultat. Ako se to planira samo za državni aparat, to bi nas uvelo u svojevrsnu segregaciju zaposlenih i poslodavaca u privatnom i državnom sektoru. Na koji način očekuju da poslodavci to sprovedu? Da li će u privatnom sektoru smanjivati plate za jednu osminu koliko se smanjuje broj radnih sati? Ukoliko neće, na koji način će im biti nadoknađen gubitak – pita Krnić.
