22.04.
18:00h
Treba plakati, nije to sramota.
Ljudi su dobri, kad znaju da plaču.
Ja dobar i nijesam, baš, ali sam često pustio suzu niz nedostojne obraze.
Moje.
I sad mi se plače.
Doduše, od muke, koju niko razumjeti neće.
I ne samo da neće, nego će reći "Plači, ne patisa".
Što je tradicionalno i socio-kulturološko pokazivanje suptilno - nježne crnogorske naravi.
Ne postoji osoba na svijetu koja bolje zna zašto je Ana Vuković poslednja osoba koja treba da bude predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore.
Ne zbog skromnog znanja i nesmisla za bilo kakvu komunikaciju, viziju, ideju.
Zbog čega će, vidjećete, popriličan broj sudija brzo otići glavom bez obzira.
Već zbog fakta, da se u predmetu S.Č. otvoreno, bez zazora, ponašala kao dio klana i koja je vrlo namjerno, radi bijega iz totalne anonimnosti, sahranjivala uporno i sistematski cijelu jednu porodicu.
I mene.
Što je potvrđeno i presudom Višeg suda u Podgorici K.br. 1214/14 od 21.10.2014. godine, kada je Moldavka osuđena na kaznu zatvora zbog davanja lažnog iskaza, posle koje je buduća vedeta trebala ostavku da podnese. I sve nas spasi.
Guraju je ovi novopečeni ajvani, pojedini mediji, nesvjesni budućih gunđanja i odlazaka sudija.
Nije mi više zanimljiva, ali sam ovo dužan da kažem zbog preživljenog.
Njen fenomen je odraz svekolikog budalizma u vremenu gdje je - što gluplje i zločestije - to bolje.
Nijesam zavidan.
Zavist je jako osjećanje slabih ljudi.
Ja sam iz njenog zatvora izašao.
A onda ušao u zatvor uspomena na nju.
I čast mi je što se tome ne čudim.
Srećno bilo.
