Crkva Sv. Neđelje zauzima izvanredan položaj na šumovitom brijegu iznad Kamenara, odakle se pruža jedinstven pogled na Zaliv.
Današnja crkva podignuta je 1867. godine na mjestu jedne manje s kraja 17. vijeka. Izgleda da je ta starija građevina jednim dijelom bila ukopana u zemlju. Ovo kulturno dobro zaštićeni je spomenik kulture od 1957. godine.
Crkva je nakon zemljotresa 1979. godine, prilikom kojeg je bila znatno oštećena, sanirana na osnovu odobrene projektne dokumentacije od strane Republičkog zavoda sa Cetinja.
Crkva je monumentalnih dimenzija. Osnova joj je jednobrodna sa poluobličastim svodom nad čijim centralnim dijelom se uzdiže kupola na kockastom postolju. Na istočnoj strani se završava polukružnom apsidom, dok je uz zapadnu fasadu prislonjen visoki oktogonalni zvonik sa otvorenim prizemljem, građen po ugledu na zvonik manastira Savine.
Crkva je omalterisana, dok je zvonik od klesanih kamenih kvadera. Njegove površine oživljavaju horizontalni vijenci, dvije rozete i okulusni otvori. U sjevernom zidu u unutrašnjosti crkve ugrađena je rozeta u vidu krsta. Ugrađena je sa stare crkve.
Današnji ikonostas potiče s kraja 19. vijeka. Domaći slikar Špiro Đuranović naslikao je prijestone ikone sv. Jovana i sv. Neđelje i red apostola, dok su ostali dijelovi uklopljeni sa starijeg ikonostasa. U crkvi se nalazi nekoliko vrijednih starih ikona ruskog i grčkog porijekla.
Postoje interesantni zapisi i svjedočenja o ovoj crkvi i njenom nastanku. Lazar Tomanović je zapisao da je nova crkva, sa jednim kubetom, podignuta nad starom istog imena, gdje se i služilo dok nova nije završena, pa je tek onda srušena. Tako da je izgleda ovo kulturno dobro rijetko svjedočanstvo primjera građevinske aktivnosti na sakralnom objektu gdje je stariji objekat uklonjen iz unutrašnjosti novog naknadno, tek kad je novi sagrađen.
Interesantno je kako se može pročitati i da je stara crkva podignuta u 17. vijeku, u vrijeme turske vladavine na tim prostorima. Izgleda da su i u njoj postojala dva oltara. Ivan Kukuljević Sakcinski takođe u svojim radovima spominje staru crkvu. O staroj je crkvi napisao da je u vizantijskom stilu, na krst sagrađena i da je do pola u zemlju propala. Žalio je što je u planu da se ruši zbog gradnje nove, uz konstataciju da tu nema ko da brine o starinama.
Da je takav opis stare crkve tačan, zaključuje se i po svjedočenju Tome Katurića iz Jošica, koji je kao dijete išao u staru crkvu.
“Crkva je imala svodove nad pjevnicama i bila je u obliku krsta, crkveni krov je bio toliko nizak, da se moglo sa strane, na njemu sjediti”, svjedočio je on govoreći o još jednoj neobičnosti ovog kulturnog dobra.
