Na crnogorskoj političkoj sceni svi se pripremaju za oluju koja nam se primiče velikom brzinom i koja je već počela da odnosi prve krovove sa političkih kuća.
PES-1, PES-2, PES-3...
Prvi je stradao najmlađi među crnogorskim političkim pokretima – PES. Nažalost još uvijek aktuelni državni predsjednik Jakov Milatović je, ako mu je vjerovati a nije jer nismo baš toliko zaboravni, napustio PES zbog toga što se nije sprovodio program Evropa sad 2.
Usljed ovoga je jedan od suosnivača i lidera ovog pokreta, Milatović, odlučio da naspusti tu političku partiju i krene u formiranje novog pokreta koji će se valjda zvati Pokret Evropa sad 2, ili PES 2.0 da bi se makar malo razlikovao od onog Spajićevog neviđenog (u bukvalnom smislu te riječi) ekonomskog čuda.
PES je napustio (ili su ga partijski drugovi isključili) i jedan od glavnih ideologa tog pokreta (ukoliko pokret uopšte ima jasnu ideologiju) aktuelni ministar pravde Andrej Milović. Međutim, ova odluka nije nimalo poremetila njegovu poziciju u Vladi, a čini se još manje odnose koje ima sa premijerom, čija je, po sopstvenom priznanju, i desna i lijeva ruka.
20Na prvim narednim izborima, a imaćemo ih u Budvi, vidjećemo koliki je uticaj Milatovića na dojučerašnje partijske kolege. Za sada su ga podržali samo tetka i nekoliko odbornika u glavnom gradu, u republičkom parlamentu vlada jedinstvo i za sada nijedan poslanik nije izrazio namjeru da podrži predsjednika kojeg je na izborim podržalo dvjesta dvadeset i dvoje hiljada (brojem: ERROR) građana.
Kako je, najzad, Milatović shvatio da podrška koju je dobio na predsjedničkim izborima nije bila personalna (iako je u svojoj uobrazilji vjerovao da ga svi vole) već je bila odraz trenutnog stanja biračkog tijela, ili kako rekoše TBOK - da se kandidovala plinska boca osvojila bi isti broj glasova, a kako ima samo jednu tetku u politici, odlučio je da krene nesigurnim stazama buđenja duhova i čačkanja po starim ranama.
Milatović je izabrao rizičan potez da pokuša za sebe privoljeti one glasače koji podržavaju veoma sumnjive i krajnje desne političke programe zasnovane na revizionističkim pogledima na istoriju. To je razlog zbog čega je pokrenuo priču o obeštećenju žrtava IB-a.
Osim što je ova tema veoma opasna ona je u slučaju Milatovića i krajnje nepoznata, nešto poput padeža i brojeva, pa će njegov pokušaj izjednačavanja nevino osuđenih ljudi i onih koji su htjeli svoju državu predati SSSR-u u veleizdajničkom činu napraviti mnogo više štete nego li koristi.
Ova njegova „politika“ pokretanja velikih tema bez ikakvog prethodnog znanja i stategije nevjerovatno podsjeća na njegovog političkog oca Momira Bulatovića, koji je takođe lutao u političkim diskursima i uvijek, kao po pravilu, izabirao najgora rješenja.
Momir je djetinjstvo proveo u rodnom Zadru ali je, ako se sjećate, prvi put vidio more u Herceg Novom kada je huškao mladiće da pale Dubrovnik i Konavle, tako će i Milatović na Golom otoku vidjeti prvu šansu da politički profitira ne shvatajući da će poput Momira ostati „zatočen“ u političkim zabludama ne vodeći računa o šteti koju će proizvesti svojim neznanjem i bolesnom ambicijom.
I atom bi slomili
Kaubojsko vođenje partije, sa čestim prekoračenima nadležnosti, mobingom i otvorenim prijetnjama je do sada na čelu SPN-a nekako držalo Vladimira Jokovića. I, pored slobodnog pada kojem je prepušten rejting, ove nekada druge po jačini partije u Crnoj Gori, već duže vijeme se u SNP-u ne dešava ništa. Joković i Šćekić dijele sve funkcije, prenadležnosti, pozicije i dobrobite u partiji, ali ne i odgovornosti za izborne rezultate. Jedan je prvi, drugi je prvi do njega, ostali ne postoje i to je bila konstanta.
Bila sve dok tu idilu nije nešto pokvarilo i kao iznenađenje nas je dočekala izjava Dragoslava Dada Šćekića da će se kandidovati za poziciju predsjednika SNP-a.
Razlozi su još uvijek nepoznati, ali ono šta se postavlja kao logično pitanje je da li će ovo dovesti da novog cijepanja te partije.
Ukoliko se ovo desi i beranski „kusur ministar“, kako ga savršeno nazva Vuk Pejović, svojim naumom ponovo pocijepa SNP, da li to znači da iz štaba partije, možemo očekivati jaku svjetlost i zračenje? Jer, ukoliko se podijele na pola to bi značilo da su uspjeli da pocijepaju atom (do te veličine su došli), a po teorijama fizike bi to trebalo da implodira velikom količinom energije i luminacije.
Pa, ukoliko ovih dana budete prolazili Ulicom Vaka Đurovića i vidite nešto slično vatrometu u obliku pečurke znajte da je ponovo puklo. Neka je sa srećom - u oba doma.
Wind of change
Gore pomenuta oluja ili velji vjetar što bi kazali stari Crnogorci izgleda neće zaobići nijednu političku partiju ili koaliciju u Crnoj Gori.
Veliko proljećno spremanje zahvatiće, kažu upućeni, i do sada kompaktnu, idolopoklonsku, sektaški uređenu partiju Demokrata.
Priča se da je do problema u raju došlo kada je Momo „Mićunović“ Koprivica shvatio da je partijskom raspodjelom po dubini i širini završio kao tek četvrti ili čak peti „pendrek“ u Demokratama. Iako mu je obećano da će sada, kada su u vlasti, moći da hapsi i da mu se više neće sprdati po Nikšiću kako samo zna da prijeti, do toga ipak nije došlo.
Razočaran saznanjem da možda nikada neće biti u prilici da usklikne ono HAPSI, MILICIJO! odlučio je da malo pospremi po partiji i makar u njoj sprovede naaaarodnu volju. Da li će uspjeti da u stranci gdje na pitanje hoćete li čaj ili kafu ne dobijete nikakav odgovor, uspjeti da dobije ovaj da li ga podržavaju u naumu da nešto mijenja, vidjećemo ubrzo.
Drmavo je i u koaliciji Za budućnost Ravne, pardon Crne Gore, gdje Milan Knežević i njegov (uz zetski vjetar u jedrima) brzorastući DNP hoće veći dio kolača, odnosno hoće u novu, četniziranu Vladu. Andrija Mandić bi nekako da zadrži ovaj status quo u kojem ostaje u fotelji predsjednika Skupštine a drugari iz Nove u foteljama po Cedisu, Rudnicima, Aerodromima...
Iskreno, nije fer. Zajedno su se borili, rame uz rame, čak su Kneževići imali mnogo više „ljisice“ na rukama nego li Mandići od prošle vlasti, a sada je jedan od njih drugi čovjek u državi a ovaj prvi 83. poslanik. Neće da može.
I, dok svi čekamo da se reformisani DPS sa mladim ljudima na čelu partije oslobodi balasta prošlosti i raskrsti sa svima onima koji mu oduzimaju koalicioni kapacitet, nekima u toj partiji su se te promjene učinile previše spore i nedovoljno iskrene, pa „čaršija“ već zna ko će u novi-stari DPS, a ko će ostati u starom-mladom DPS-u.
Ukoliko se to desi bi bio to drugi put, nakon onog čuvenog GO iz 1997. da se ova partija podijeli. Ono što je tada, za razliku od danas, bilo ključno jeste da se partija tada podijelila oko podrške dvojici izuzetno jakih lidera sa suprotstavljenim stavovima oko ključnih pitanja.
Danas to ne bi ni blizu bio slučaj, Živković je suviše nov da bi imao harizmu lidera a ovi koji su na suprotnoj strani tu harizmu nisu uspjeli izgraditi godinama, pa je veoma upitno da li imaju dovoljno snage za tako veliki korak.
Ali, nije snaga u oku posmatrača, već u glavi ponavljača.
U međuvremenu...
Za to vrijeme, dok čekaju specijalne tužioce, u URI, po sistemu „trla baba dlan da joj prođe dan“ promovišu kupovinu stanova za 850€ po kvadratu. Na pitanje – KAKO, reći će vam da im ponovo date priliku da vode Vladu i vidjećete.
Ako ih pitate zašto to nisu sproveli dok su bili na vlasti, vjerovatno će vam reći kako se nije stiglo. Te prodaj manastire, pa kupi one tranje od trajekata po full cijeni, otvori bratu kliniku u Beogradu, zatvori Crnu Goru u Otvoreni Balkan... onda, cijela ona zabuna sa cigarima đe su htjeli da ih spale, a umjesto toga oni ih greškom prodali, ispušio samo Rade... Ma, nije se moglo sve stići za te godinu dana, ali sada ako ponovo dođu na vlast ima sve da cvjeta, ima i Adža da puste na Do Kvona ako bude trebalo.
Kaže ona pjesma Da vrijeme će promjeniti sve. Hoće. Sve, osim nas i naših navika. One su poput svemira i ljudske gluposti – beskonačne.
